Iz monografije “40 godina zadjedno” u izdanju HZTK, Zagreb, prosinac 2008. prenosimo tekst o pokretanju i osnivanju, te ulozi koju je g. Boris Josip Malinar imao u stvaranju Društva pedagoga tehničke kulture Zagreba.
Od tih davnih dana do danas DPTK Zagreba aktivno radi i djeluje u području stručno-metodičkog osposobljavanja učiteljica i učitelja Tehničke kulture Grada Zagreba, a naši istakunti članovi, kako nekad tako i danas, svojim radom i djelovanjem u Tehničkoj kulturi doprinose ukupnom razvoju nastavnog predmeta Tehnička kultura, a time i razvoju tehničko-tehnoloških kompetencija naših učenika.
Uvod
Prije 45 godina ili točnije 8. svibnja 1963. godine Društvo nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba (kasnije Udruženje nastavnika, a danas Društvo pedagoga tehničke kulture grada Zagreba) i uvedeno je u Službeni registar društva i udruženja građana grada Zagreba u Odjelu unutrašnjih poslova grada Zagreba o čemu postoji pismeno rješenje. Prema tome od tada službeno neprekidno radi i djeluje ovo naše najveće i najstarije društvo pedagoga tehničke kulture u Hrvatskoj. No, ako pogledamo dokumente, vidjet ćemo da je stvarni rad ovog društva zapravo duži, te da njegov početak seže od ljeta 1961. godine, kada su započele pripreme za njegovo osnivanje. Ili točnije, od početka redovnog rada stručnog aktiva nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba (sastanci svaki mjesec sa stotinjak prisutnih nastavnika). Prvi takav stručni aktiv održan je u mjesecu rujnu 1960. godine u dvorani Učiteljske škole u Zagrebu (u Klaićeovoj ulici). Tom aktivu prisustvovao je direktor novoosnovanog Zavoda za školstvo grada Zagreba prof. Ante Blaženčić, koji je prisutnim nastavnicima predstavio tada imenovanog savjetnika za tehnički odgoj Josipa Borisa Malinara. Od tada su vođeni redovni zapisnici sastanaka, a knjiga zapisnika sačuvana je do danas. Na sljedećem aktivu u listopadu te godine savjetnik Malinar upoznaje prisutne s osnivanjem Nastavnog centra za tehničko obrazovanje i otvaranje Pomoćnog centra za izvanredni studij tehničkog obrazovanja pri Višom stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) iz Rijeke u Zagrebu. Pristupa se popisu zainteresiranih i za njih se organiziraju seminari za pripremanje i polaganje kvalifikacionih ispita iz fizike, kemije, matematike i biologije, kao preduvjeta za upis. Ubrzo zatim sastanci stručnog aktiva nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba počeli su se redovito, jedan put mjesečno održavati u velikoj dvorani VIII. eksperimentalne gimnazije (Dobojska bb.), u čijim je prostorima bio smješten novoosnovani Nastavni centar za tehničko obrazovanje.
Pripreme za osnivanje Društva
U Zagrebu je zahvaljujući Zavodu za školstvo grada Zagreba (posebno njegovom Nastavnom centru za tehnički odgoj i tehničko obrazovanje) već od 1960. godine u jesen stručno usavršavanje nastavnika bilo odlično organizirano (imali smo redovne mjesečne sastanke gradskog stručnog aktiva na kojima je prisustvovalo i do stotinu nastavnika, te sustav petodnevnih seminara za stručno usavršavanje nastavnika, kao i organizirane stručne ekskurzije u što su obvezno bili uključeni svi nastavnici tehničkog odgoja). Dakle, u Zagrebu nije bilo potrebe za organiziranjem Društva s ciljem da bude pokretač i organizator stručnog usavršavanja nastavnika i da mu to bude ključni sadržaj rada.
Obzirom da je ovaj preduvjet u Zagrebu bio kvalitetno ispunjavan, javila se potreba za osnivanjem pedagoško-stručnog društva koje bi imalo za cilj zajedničku borbu za postizanje ugleda predmeta i ugleda nastavnika. U to vrijeme uvjeti rada i izvođenja nastave tehničkog odgoja u zagrebačkim školama bili su vrlo loši. Većina radionica nalazila se u podrumskim prostorijama škola, posve nefunkcionalnog prostora, dok je postojeći pribor i alat bio zapravo dotrajali otpad dobiven iz tvornica. Nastavnici tehničkog odgoja svakodnevno su se susretali s velikim nerazumijevanjem i podcjenjivanjem predmeta, bilo od upravitelja škola, bilo od kolega u zbornicama. U mnogim školama ovaj predmet je u to vrijeme bio tretiran kao servis za popravak pomagala ili školske opreme, odnosno tehničkih sredstava u školi. Zato se nastavni program praktično nije mogao realizirati. Takav tretman predmeta tjerao je dobre nastavnike u očaj. Stručna služba Zavoda pružala je nastavnicima stručnu pomoć i podršku, no tek kada su organizirali svoje društvo i zajednički kao stručno organizirani nastavnici počeli tražiti svoja prava i drugačiji pristup, stanje se je počelo mijenjati. Time je i stručnoj službi Zavoda bilo olakšano insistiranje na nekim rješenjima. U tome je tada bila velika uloga društva. Od traženja odgovarajućeg kvalitetnije radnog prostora (umjesto vlažnih podruma škola), odgovarajuće djeci primjerene opreme i alata, nabave potrošnog materijala za učenike, osiguravanja radne odjeće (radnih kuta) za nastavnike, priznavanje nastavnicima utrošenog vremena za materijalnu pripremu za nastavu, obavezno dijeljenje odjeljenja na vježbama i praktičnom radu, itd. Kasnija borba stručnog društva bila je za primjereniji nastavni program, za veću satnicu, za doškolovanje ostalih nastavnika, za doškolovanje na II. stupnju, itd. Baš zbog specifične situacije u ovom predmetu i često izraženog nerazumijevanja sredine, te čak i podcjenjivanja ovog nastavnog područja, nastavnici su osjećali vrijednost i potrebu zajedništva, pa tako i njihovog društvenog života, po čemu je ovo društvo postalo poznato u zagrebačkim prosvjetnim krugovima.
No, osnovni cilj osnivanja ovog stručnog društva bio je: borba za kvalitetnije uvjete rada i podizanje nivoa struke, te drugačiji i objektivniji tretman nastavnika i nastave tehničkog odgoja.
Dakle, naše stručno-pedagoško društvo nije nastalo na ničiji poticaj van nas (pod time mislim na djelatnike tehničke kulture u osnovnom školstvu).
U drugim regijama u Hrvatskoj mnogi su se stručni aktivi poistovjetili sa stručnim društvom, te su tako radili i tako izvještavali svoje Zavode za školstvo i republičko Udruženje.
No, u Zagrebu od samog osnivanja našeg stručnog društva, to su bile dvije različite djelatnosti: stručni aktivi i stručno usavršavanje nastavnika u Nastavnom centru, kao djelatnost stručno-pedagoške službe koja je bila obvezna za sve nastavnike na našem području i posebno Društvo nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba kao njihovo slobodno i dobrovoljno udruživanje, koje djeluje prema svom posebnom programu, a surađuje sa Zavodom i Narodnom tehnikom Hrvatske i Narodnom tehnikom Zagreba.
O radu gradskog stručnog aktiva nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba od 1960. godine vođena je posebna KNJIGA ZAPISNIKA (koja je do danas sačuvana i pohranjena kod autora), a u toj knjizi upisano je :
«Na sastanku stručnog aktiva nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba održanom 19. lipnja 1961. (u prostorijama Nastavnog centra u Dobojskoj bb) prosvjetni savjetnik za tehnički odgoj Boris Malinar dao je prijedlog o osnivanju stručnog Društva. Svi prisutni su se složili s time i dogovoreno je da se na jesen osnuje grupa koja će raditi na tome.».
Na sastanku stručnog aktiva održanom 29. prosinca 1961. godine izabran je Inicijativni odbor.
Osnivanje i registriranje Društva
Na Osnivačkoj skupštini održanoj 28. svibnja 1962. godine izabran je upravni odbor Društva. Za prvog predsjednika izabran je nastavnik Husko Hamzić, čiji su izbor svi prisutni jednoglasno podržali. Za prvog tajnika izabran je nastavnik Ivo Sekulić.
Društvo je registrirano rješenjem broj 14-3-2-11206/1963. od 8. svibnja 1963. godine. U ime Društva zahtjev za registraciju predala je nastavnica Ervina Vadla, a registracija je izvršena na ime: Društvo nastavnika tehničkog odgoja grada Zagreba.
————
Od pokretanja i osnivanja Društva, prosvjetni savjetnik Josip Boris Malinar sudjelovao je neprekidno u njegovom radu, kao stalni savjetodavni član Upravnog odbora (predsjedništva) sve do odlaska u mirovinu (1987. godine), kada je imenovan doživotnim počasnim članom predsjedništva..
Najnoviji komentari